Izbor UrednikaTopVesti

Tadičev i Vučićev potrčko Nebojša Krstić i poslanica SNS Ljiljana Malušić traže da se Srbija naseli migrantima, migranti silovali iljadinice devojke niz Evropu

Neke od najvećih svetskih sila odbile su sporazum iz Marakeša koji olakšava masovnu migraciju i ograničava pravo na slobodu govora kada je u pitanju migrantsko nasilje.  Mnoge sa masovnim dolaskom migranata zabrinjava da će se u Srbiji otvoriti stvoriti novo Kosovo, kao što je to bio slučaj sa Titovom politikom otvorenih granica nakon Drugog svetskog rata nakon koje su Srbi izgubili demografski balans na Kosovu. 

Srbija je odlučila da potpiše riskantan pakt UN o migranima koji su odbile Sjedinjene Američke Države, Brazil, Švajcarska, Izrael, Austrija, Italija, Mađarska, Poljska i brojne druge države. Zbog navedenog sporazuma u Belgiji je pala vlada, dok je vlast predvođena sa SNS bez javne rasprave potpisala navedeni sporazum.

Zanimljiva je i činjenica da su većinu prilikom izglasavanja formirale one države Afrike i Azije u koje migranti ne dolaze.

Iznenadno potpisvanje sudbonosnog sporazuma kojim ima potencijal da ugrozi demografsku stabilnost Srbije, mnoge je podsetilo na potpisivanje Briselskog sporazuma 2012 godine, koji takođe nije prezentovan javnosti i prihvaćen je bez javne debate.

Političar Nebojša Krstić nekadašnji savetnik predsednika Srbije Borisa Tadića, danas poznat po bliskim vezama sa režimom Aleksnadra Vučića izneo je ekstremistički stav da migranti trebaju da nasele srpska sela.
 
„Bolje naseliti prazna sela migrantima koji žele da se bave poljoprivredom, nego da zemlja bude napuštena“  okačio je na Tviteru Krstić koga preti etikete glasnogovornika SNS. 

Komentari na društvenim mrežama na Krstićevu izjavu su mahom negativni, građani podsećaju Nebojšu Krstića na činjenicu da su Englezi isto tako primili migrate, a danas su nacionalna manjina u Londonu, dok je ista sudbije zadesila i Belgijski Antverp. Neki osporavaju Krstićevu predrasudu da će migranti raditi na našim selima jer evropske zemlje imaju veliki problem sa migrantima koji ne žele da rade već žive od socijalne pomoći.

„Da li se ti sećaš Krstiću masovnih silovanja žena u Kelnu za novu godinu koje su počinili ti Vučićevi i Merkelini migranti, da li si video naslove i snimke napada na žene u Obrenovcu i širom Srbije. Ti se ne brineš, tvoja porodica će biti bezbedna“ napisao je jedan građanin.

Jedan korisnik kaže da se radi o diskriminaciji po rasnoj osnovi, jer ne mogu migranti samo na osnovu porekla dobijati kuće, dok brojni građani Srbije nemaju rešeno stambeno pitanje.

Sam sporazum direktno ograničava ljudsko pravo na slobodu govora, jer se pod izgovoro borbe protiv „ksenofobije“može sprovesti politička represija nad neistomišljenicima. Pored toga sve asocijacije psihjatara u svetu su odbile da ksenofobiju svrstaju na spisak fobija, jer je sa stanovišta struke nemoguće imati fobiju prema stranici, što implicira da se radi o para-psihjatrijskom pojmu.

Stav Krstića se podudara sa izjavama Aleksandra Vučića da njegova vlast planira da nadoknadi mlade koji odlaze iz zemlje sa prilivom migranta, dok je poslanica SNS Ljiljana Malušić poručila da migrantima treba dodeliti napuštene kuće po Srbiji.

Potpisivanje pakta UN predstavlja kontinuitet sa politikom vlade Srbije, jer je predsednik Srbije, a ujedno i predsednika SNS Aleksandar Vučić izjavio da država ima plan da ostvari nulti migracioni saldo to jest da desetine hiljada mladih koji odlaze iz zemlje zamene migrantima o čemu je i javno govorio na pres konferencijama.

„Što se tiče migrantornih kretanja 2028 do 2030 ćemo imati nulti migracioni saldo, imaćemo jednak broj emigranta i imigranata u Srbiju. Posle 2030 imaćemo veći broj imigranata nego emigranata iz Srbije“ rekao je Vučić u martu ove godine.

Pored plana Vučića za masovno naseljavanje migranata, poslanica SNS Ljiljana Malušić je prilikom donošenja novog zakona o azilu kojim je olakšana masovna migraciju u našu zemlji, a Srbija se obavezala da iz novca poreskih obveznika finansira socijalnu pomoć za azilante, saopštila da njena vlast planira da deli besplatne kuće migrantima.

„Svako ima neku praznu kuću, toliko ima praznih kuća po Srbiji mislim na desetine hiljada, i lepo natalite nam je pao mislim da smo jedna od zemalja koja je pri kraju lestvice u Evropi“ rekla je Malušić o planu da se migranti masovno naseljavaju po Srbiji.


Nekada neisprovocirano nasilje u miru, može da zaseni najgore ratne zločine, a najveći problem zločina je njihovo zataškavanje i medijsko skrivanje posledica od javnosti.

Roterham grad u engleskoj oblasti Južni Jorkšir doživeo je masovne zločine koje se mogu uporediti sa najgorim ratnim sukobima. U gradu koji ima 109.000 stanovnika, a sa okolnim mestima 258.000 migranti su otimali silovali preko 1.400 devojčica mahom uzrasta mahom od 11-16 godina.

Uprkos velikom broju zlostavljanih devojaka nije lako pronaći snimke svedočenja žrtava iz Rotrhama mahom zbog učestalog uklanjanja i cenzure na društvenim mrežama. Ipak naš portal izdvojio je snimke dataljne analize događaja kao i direktna svedočenja nekoliko žena koje su uprkos iskonskom trahu od moguće odmazde odlučile da progovore o nasilju.

Žrtve su po pravilu bile evropskog porekla, a napadači migranti. Prema popisu iz 2011. godine u samom gradu bez okolnih mesta, maloletne devojke do 17 godina čine 24.783 stanovnika što na 1.400 žrtava što znači da je na 17 devojaka po jedna bila seksualno zlostavljana od strane migranata.

Istovremeno celokupna migrantska populacija iz većinski islamskih zemalja, čini samo 8.682 uključujući njihove žene decu i stare, a ovaj podatak je dodatno uznemirujuć jer kada bi se odbila polovina migranata na žene, deo na stare i decu broj silovanja je blizak ukupnom broju mladih migranata koji žive u gradu.

Sama brutalnost i način na koji su evropske devojčice zlostavljane teško je zamisliti. Migranti otmičari su ih držali u podrumima, silovali i pozivali svoje komšije, rođake i kolege sa posla da ih zajedno zlostavlju za šta su često i dobijali novac. U periodu od 1980 do 2010 kada su zlostavljanja vršena niko iz migrantske zajednice nije obavestio policiju o ponudama za grupna silovanja iako broj žrtava pokazuje da su te ponude bile česte.

Detaljnu analizu događaja u Roterhamu na srpskom jeziku možete pogledati u emisiji produkcije centar:

Skandal je izašao u javnost tek nakon velikog pritiska javnosti, a policija u Roterhamu je uputila zvanično izvinjenje građanima zbog 3 decenije odbijanja da istraži prijave o zlostavljanjima, kako su rekli zbog strahova da će ih migrantska zajednica optužiti za rasno profilisanje.

Dodatna poteškoća za istragu bila je i veština kindapera, koji nisu želeli da ubijaju žrtve, već su im na silu ubrizgavali heroin i iz automobila iz ih izbacivali na ulicu znajući da će u skladu sa policijskom procedurom, nakon pojavljivanja u stanici i prijave otmice biti testirane na drogu, zbog mogućnosti da pripadaju maloletnici ovisnim o drogama koji beže od kuće, a zatim tvrde da su oteti.

Najveći deo kazni se počinioce zločina kretao od 10 do 20 godina, samo jedan od napadača je izvesni Arshid Hussain osuđen na 35 zbog 23 počinjena silovanja. Među osuđenim je bilo i žena koje su podržavale svoje muževe u etnički i verski motivisanom zlostavljanju.

So na ranu žrtvama i njihovim porodicama stavila je feministička organizacija Žene muslimanke Ujedinjenog Kraljevstva (UK Muslim Women’s Network) sa plasiranjem lažnih i manipulativnih statistika kao bi opravdali rasističke i verske motive prilikom vršenja nasilje.

U izveštaju NVO iz 2013. godine se navodi da su migratni počinili isti vid nasilja nad 35 devojčica koje su takođe migrantskog porekla. Za muslimansku feminističku organizaciju i brojne main-stream medije ovo je bio dokaz da nasilje nad 1.400 evropskih devojčica nije bilo rasno ili verski motivisano. Ipak 35 slučaja koje su uspele da evidentiraju se desilo na novu cele Velike Britanije, dok je sa druge strane samo u jednom malom gradiću Roterhamu bilo 1.400 žrtava evropskog porekla.

Lindzi i Natali su najbolje prijateljice koje su završile kao žrtva migrantskih silovanja. Lindzi je imala samo 15 godina kada je silovao Arshid Hussain, dok je Natali sa 13 godina silovao njegov rođeni brat Bannaras.

Veruje se i da sadašnje brojke nisu konačne, jer je veliki broj devojčica bio žena previše uplašen da odu u policiju zbog pretnji smrću, a određeni broj nije hteo da ponovo preživljava traume, pa se pretpostavlja da je broj žrtava daleko veći. Do 2018. ukupna cifra skočila je na 1.500 tinejdžerki koje su rutinski i sistematski silovane od strane migranata.

Jednoj od devojčica koja je bila u vezi sa migrantom da bi kasnije završila kao belo roblje, britanska polcija je u stanici rekla „šta si očekivala“ i da treba da se pomiri sa onim šta joj se desilo.

Tokom izricanje presuda za zlostavljanje za koje NVO sektor tvrdi da nisu rasni i verski motivisani pojedini migranti osuđeni za silovanje maloletnih devojčica uzvikivali su u sudnici Alahu Akbar.

Izvor: Dnevna Gazeta