Goran Šarić: Neka mi neko objasni šta je umjetnost u slici tek rođene bebe zaklane sjekirom?
Gledanje u magarca je umjetnost, beba sa sjekirom u glavi originalnost, a srpski manastiri na Kosovu albanska kultura!?
Šta se to dešava u Srbiji pitaju se N1, Danas i slični baštinici Gebelsovih propagandnih tehnika. U klasičnoj zamjeni teza, oni izvještavaju kako je javnost uznemirena uništavanjem izložbe sa zaklanim bebama u Zemunu i protestima protiv Mirdite. Koja je to javnost? Ona malograđanska iz kruga dvojke? Ona autošovinistička sa filozofskog fakulteta u Beogradu? Svi oni zajedno, kad stanu na to Soroševo svinjsko korito sa kojeg se napajuju ne čine ni nekoliko procenata u srpskom društvu. Tiha, ali aposlutna većina zgrožena je mirditom i izložbom u Zemunu, a ne građanima koji su te skaradne manifestacije pokušali prekinuti.
Neka mi neko objasni šta je umjetnost u slici tek rođene bebe zaklane sjekirom? Šta je umjetnost u gledanju magarca u oči? Šta je umjetnost u prikazima Isusa kao transeksualca? Kad misliš da ne može gore, Marina i njeno magare na račun građana Srbije i Isus obučen kao žena, evo njih sa zaklanim bebama. Kako nikom iz tih centara za dekontaminacije (jer kad je neko kontaminiran svuda vidi kontaminaciju) njih nije palo na pamet da organizira izložbu o nečem normalnom?! O simbolici ikone žene pod krilima dvoglavog orla iz crkve Svetog Đorđa u Seča Reci i krune koja se u pravoslavnoj crkvi stavlja mladencima na glavu. Ili o renesansi u državi despota Stefana Viskog, Deliblatskoj peščari, jedinoj Sahari Europe, Radan planini sa preko 100 zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta…
Umjetnost nije provociranje, isprdavanje, majmuniranje. Umjetnost je uz duhovnost najplemenitija komponenta ljudske duše. Kad čovjek gleda Taj Mahal, može i danas, 5 vjekova kasnije, doživjeti ljubav i bol mogulskog vladara prema svojoj prerano preminuloj ženi. To je umjetnost, to je duša. A ne Marina i njeno magare. Koliko je truda bilo potrebno da se sagradi veličanstveni Agkor Vat u Kamodži, a koliko da se nacrta zaklana beba i dovuče magarac? Svaki magarac može gledati u magarca, ali samo najveći geniji mogu nacrtati Vitruvijevog čovjeka i sve njegove proporcije.
Zašto Albanci ne prisvajaju gledanje u magarca, kad je to tako „suptilna umjetnost“, nego „primitivne“ Dečane i Bogorodicu Ljevišku? Oni kojima je umjetnost beba sa sjekirom u glavi, njima je i mirdita umjetnička manifestacija. Onima koji se dive gledanju u magarca, njima nije problem da manastire i ikone predaju Albancima.
U ta davna vremena kilogram vizantijskog plavog vrijedio je više od kile zlata. A kolike su crkve na Kosovu njime oslikane? Bijaše to vapaj duše naroda koji nije žalio ni novca, ni truda, ni krvi radi svog zavjeta sa Bogom. Kosovskog zavjeta. „On će biti naš Bog, a mi ćemo biti Njegov narod!“