Šarić: Radiklani woke ljevičari i islamisti zajedno ruše temelje Zapadne civilizacije, ako uspiju i zauzmu Britaniju ili Francusku, slijed događaja će biti kao i u Iranu; islamisti i komunisti su srušili Šahovu vlast, onda su islamisti pobili komuniste

3. januara oko 2 ujutro, američke specijalne snage pokrenule su u Caracasu operaciju hvatanja predsjednika Venezuele. Maduro je pokušao pobjeći u “sigurnu sobu”. Pripadnici Delta Force uhvatili su ga prije nego što je zatvorio čelična vrata. Sve je bilo gotovo za manje od 30 minuta.
U tom trenutku, u Iranu su veliki anti-režimski protesti ušli u šesti dan. Iako na drugom kraju svijeta, ove dvije zemlje su povezanije nego što se to na prvi pogled čini.

U strateškom su partnerstvu još od vremena Huga Cháveza (tzv. Axis of Unity). Decenijama grade strateške, vojne, ekonomske i bezbjednosno-financijske veze.
Iran šalje tehnologiju venezuelanskoj naftnoj industriji. Preko zajedničke banke zaobilaze američke sankcije. No, najvažnija uloga Venezuele je da bude platforma za iranske proxy terorističke strukture, Hezbollah i posebno Hamas.
Zašto Iran podržava Hamas? Zašto je stvorio Hezbollah? Zašto uopće ima agendu rušenja izraelske države?

Da bi shvatili trenutnu situaciju, moramo se vratiti bar do 1953. godine, kad su britanske i američke službe provele možda i prvu obojenu revoluciju u povijesti. Na ulice Teherana izvukli su prostitutke, kriminalce, lokalne bande, glumce i u velikoj psihološkoj operaciji srušili premijera Mosaddegha.
Mosaddeghov „grijeh“ bio je nacionalizacija iranske naftne industrije koja je bila u rukama Britanaca. Pokušao je voditi suverenističku politiku u interesu iranskog naroda. Šah Pahlavi je izdao Mosaddegha i pobjegao, a nakon što je revolucija uspjela, Amerikanci su Šaha doslovno za ruku vratili u Teheran.
Bilo je to poniženje koje iranski narod nikad nije zaboravio. I iako je pod Šahom Iran imao rast BDP-a preko 10% 20 godina za redom, 1979. teško bolesni Šah morao je pobjeći iz zemlje.

Iransku revoluciju proveli su studenti, islamisti i komunisti. Slično i danas, radiklani woke ljevičari i islamisti zajedno ruše temelje Zapadne civilizacije. Ako uspiju i zauzmu Britaniju ili Francusku, slijed događaja će biti kao i u Iranu; islamisti i komunisti su srušili Šahovu vlast, onda su islamisti pobili komuniste.

Iranska revolucija iz 1979. imala je dva jasna cilja, uništenje države Izrael i širenje islamizma u cijeli svijet, prvo šijtski (to je jedna od dvije dominantne verzije islama). U tu svrhu, Iran ulazi u krvavi rat s većinski šijtskim Irakom. Vođa Irana, Ajatolah Homeni napravio je nešto što ni nacisti nisu radili – slao je djecu u ranim pubertetskim godinama kao žive mete, tzv. basiđe.

Ti dječaci, iz siromašnih, provincijskih porodica, slabo naoružani, jurišali su na minska polja, bunkere i rovove s nikakvim šansama da prežive. Irački vojnici nisu mogli podnijeti te strašne scene. Dječaci su oko vrata imali Homeinijev ključ – jamstvo da će ući u raj kad poginu.

Iranska revolucija odnijela je desetine tisuća života. Rat milion i 500 hiljada. Homeini je i na samrti bio protiv zaustavljanja rata. I nakon Homrinija, islamistički režim u Teheranu, nastavio je s pokušajem uništenja Izraela.

Džihad nije jeftin. Koštao je Iran 46 godina sankcija. Morali su se osloniti na vlastitu proizvodnju gotovo svega, a posebno hrane. Zemlja od 90 miliona mladih stanovnika treba mnogo hrane. Mnogo poljoprivrednih površina. I mnogo vode. Previše za iranske mogućnosti. I zato je Tehran bez vode. I zato je narod na ulicama.

Problem sa islamizmom je što on razgrađuje tuđe resurse i uspješan je samo dok se na tuđe može širiti. Tako je bilo kad je islam osvajao koljevku civilizacije, Irak i Siriju. Plodna i zelena polja postajala su pustinja, moćne rijeke kanalizacija. Egipat, negdašnja žitnica cijelog Rimskog Carstva, danas je poznat po – pijesku.

Ako pogledamo kartu, više od 12 000 godina centar civilizacije, izuma, inovacija, silicijska dolina čovječanstva bilo je područje 2000 km oko Izraela. Prve civilizacije Göbekli Tepe i Catal Huyuk (Turska), pa Vinča (Srbija), Sumer, Akad, Egipat, izum Biblije, Grčka, kršćanstvo…
Srednji i Bliski Istok (za svijet, Balkan je Bliski Istok, a ono što mi zovemo Bliski, za njih je Srednji Istok) preko 12 000 godina bio je centar svekolikog napretka. Sve važno otkriveno je ovdje, od metalurgije do pisma. Od pojave islama, više ništa.

Dok je imao resursa, islam se širio, došao do Balkana (gdje je pokrao nebrojne tone srpskog zlata i još vrijednije, stotine hiljada najzdravijih srpskih mladića). I dan danas, oni krajevi Balkana koji su duže bili pod turskom nogom, primitivniji su i pasivniji.

Iran se nije uspio proširiti na Irak. Nije preko svojih proxya srušio Izrael. I sad islamizam izjeda sam sebe. Ruši se pod teretom vlastite proždrljivosti. Režim u Teheranu broji posljednje dane. Ne toliko zbog sve bliže američke i posebno izraelske intervencije, nego zbog nezasitnosti vlastite ambicije. Narodski rečeno, zinuli su više nego što su mogli progutati.
Gdje su u ovoj priči Rusija i Kina? Udar na na Venezuelu i Iran je udar na njihove stupove moći, vanjske, periferne, ali neizmjerno važne. Gubitak Venezule je gubitak geopolitičkog oslonca na Zapadu.

Iran je ključni čuvar ruskog mekog trbuha. Ako u Teheran zasjedne proamerički režim, prijetnja islamističkog terorizma u kavkaskom djelu Rusije biće permanentna.

Rušenjem Irana i Venezuele, SAD poručuju Rusiji i posebno Kini, da će svaka alternativa američkom poretku biti razbijena prije nego li uopće stane na svoje noge. Bez Irana i Venezuele, rusko-kineska alternativa američkoj dominaciji je samo ideja iz Duginovih noćnih snoviđenja.
Kad je 7. oktobra Hamas napao Izrael, bilo je jasno da se svijet zauvijek promijenio. Te promijene ovih dana gledamo vlastitim očima.
Kakav će biti epilog nereda u Iranu? Maduro je zarobljen dok se rukama gurajući čelična vrata, pokušao zatvoriti u sigurnu sobu. Poznavajući način rada Mosada i izraelske vojske, za Ajatolaha Khamneia u cijelom Iranu neće biti sigurnih vrata.

Autor: Goran Šarić